Često postavljana pitanja


Ne.

Ne.

Poželjno bi bilo najaviti se jer organizator treninga za svakoga priprema posebnu kartu. Nečlanovima kluba Vihor imamo običaj ponekad naplatiti nekoliko kuna po treningu da bismo pokrili troškove tiskanja karata. A za prvi puta samo dođite!

Da. Vidi prethodno pitanje.

Članom kluba može postati bilo tko bez obzira na dob i spol.

Članom kluba postaje se uplatom članarine za tekuću kalendarsku godinu.

1. Članstvo u klubu koji je član Hrvatskog orijentacijskog saveza (HOS-a).

2. Prijavljeno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj.

Državljanstvo pri tome nije bitno!

Ne.

U Hrvatskoj na svim natjecanjima postoji tzv. open kategorija u kojoj se može prijaviti bilo tko. Treba samo paziti da se prijava obavi onako kako je organizator naveo u pozivu za svoje natjecanje. Open kategorija nije orijentacijski zahtjevna, osim ukoliko organizator nije napravio nekoliko open kategorija (npr. open A, open B…) – u tom slučaju treba u pozivu pronaći opise težina staza i prijaviti se u odgovarajuću.

Ukoliko se želiš prijaviti u jednu od službenih natjecateljskih kategorija organizator te može ili ne mora prihvatiti ako nisi član kluba, i to kluba koji je član Hrvatskog orijentacijskog saveza (HOS-a).

Samo ako si registrirani član nekog orijentacijskog kluba koji je član Hrvatskog orijentacijskog saveza organizator mora prihvatiti tvoju, odnosno klupsku, prijavu. Prijava mora biti dostavljena pravovremeno, kako stoji u pozivu i sa svim potrebnim osobnim podacima.

Ako se prijaviš u open kategoriju rezultat će biti valjano objavljen.

Ako nisi registrirani član kluba, ovisno o kategoriji za koju si se prijavio (vidi prethodno pitanje), organizator će ime uvrstiti u rezultat pojedinačne utrke, međutim neregistrirani natjecatelji ne mogu imati plasman u Kupovima Hrvatske i na Prvenstvima Hrvatske.

Na natjecanjima Kupa Hrvatske, te svim Prvenstvima Hrvatskog orijentacijskog saveza (HOS-a) službenim rezultatima Saveza obuhvaćaju se samo natjecatelji koje je pravovremeno registrirao orijentacijski klub koji je član Saveza.

Za plasman na Prvenstvima Hrvatske potrebno je da je natjecatelj registrirani član Saveza, ali isto tako i da ima hrvatsko državljanstvo.

Ne.

U svijetu postoji jako puno natjecanja koja su otvorena za svakoga. Naročito preporučamo višednevna natjecanja u bližoj okolici. Često odlazimo na vrlo kvalitetna natjecanja u susjedne države.

Samo natjecanja na kojima nastupaju reprezentacije država/regija/ imaju posebna pravila i zatvorena su za osobne prijave.

Interesantan vam može biti podatak da se na Svjetsko veteransko prvenstvo (iznad 35 godina) može prijaviti bilo tko i ne mora biti član niti kluba niti reprezentacije pojedine države!!!

Ako se pitanje odnosi na jednodnevnu orijentacijsku utrku u Hrvatskoj, troškovi su slijedeći: prosječno 35 kn startnine za seniore ili 25 kn za djecu i juniore + troškovi prijevoza. Uobičajeno idemo osobnim automobilima, a troškove dijele suputnici u automobilu.

Klub na važnim natjecanjima Kupova i Prvenstava Hrvatske subvencionira puni iznos startnine djeci i juniorima koji za klub nastupaju duže od jedne cijele sezone.

U načelu govorimo o natjecanjima unutar jedne kalendarske godine. Sezona orijentacijskih natjecanja u Hrvatskoj obično počinje u ožujku i traje do kraja školske godine u lipnju. Slijedi ljetna pauza, pa nastavak sezone od rujna do studenog.

U ljetnoj “pauzi” odvijaju se značajna međunarodna natjecanja, a obično postoji i mnogo interesantnih višednevnih natjecanja. Mnogi od nas koriste ih kao svoj godišnji odmor.

Od prosinca do ožujka sezona je “mrtva” i u tom se periodu nastojimo odmoriti, a potom se treninzima pripremiti za novu sezonu.

Nažalost ne.

Postoji period u godini kada oko tri mjeseca održavamo “Malu školu orijentacije”, a zatim pojedinačne treninge, trening-utrke i dječja natjecanja

Ne*.

Prvi od razloga je da je svaki klub ili pojedinac koji je izradio kartu vlasnik te karte. Karta je autorsko djelo. Kada je kopirate to je isto kao da ilegalno kopirate knjigu ili DVD. Imajte na umu da zapravo kradete. Za izradu karte netko je uložio veliki trud i sredstva, vjerojatno s određenom svrhom. Izrada orijentacijske karte naročito je skupa i zahtjevna.

Klub obično novu kartu koristi za službena natjecanja u narednim sezonama, tako da bi onaj tko bi upoznao teren koristeći takvu kartu mogao doći u nepravednu prednost. Organizator smije takvog natjecatelja eliminirati iz natjecanja pozivajući se na pravilo o fair-play-u.

* Na posebni upit klub uvijek izlazi u susret i pod određenim uvjetima ustupa korištenje svojih karata. Karte koje se čuvaju za pojedina natjecanja obično se ne ustupaju. Starije karte obično se ustupaju za treninge. Dogovor je uvijek moguć.

Naravno!

Orijentiranje nije osjećaj, nego vještina koja se stječe učenjem i treningom.

Djeca uče intuitivno i kroz igru, a odrasli uz ozbiljnija predavanja i trening. Dobar osjećaj za prostor može pomoći, ali isto tako ga se može jako brzo nadomjestiti usvojenim znanjem i ponašanjem.

Kod vrhunskih orijentacista vrijedi isto pravilo kao i kod ostalih vrhunskih sportaša – talent je poželjan, ali trening je presudan za uspjeh. Mi bismo dodali da isto pravilo vrijedi i za “amatere”. Orijentacijski obrazovano i utrenirano dijete u stanju je u ovom sportu nadmašiti bilo koju orijentacijski neiskusnu odraslu osobu koja misli da ima dobar osjećaj za prostor!

Razlike su velike, ali su velike i sličnosti.

Orijentacija je sport priznat od Međunarodnog olimpijskog odbora, stoga su pravila i formati održavanja natjecanja vrlo strogi. Natjecatelj dobiva kartu nakon starta i zapravo unaprijed ne zna što ga čeka. Karte su crtane prema strogim standardima i za razliku od ostalih karata predočavaju mogućnosti prolaska preko svakog dijela terena. Natjecatelji na prstu nose elektronički čip za praćenje obilaska kontrolnih točaka, kompas i kartu. Obučeni su u orijentacijski dres (ponekad sa štitnicima za potkoljenice), imaju ručni sat i nosač za opise kontrola te obično ne nose ništa drugo sa sobom. GPS je zabranjen. Natjecatelji se dijele u mnogo kategorija po dobi, spolu i znanju, ali uvijek stazu obilaze individualno. Unutar osnovnih grana sporta ima po nekoliko disciplina (sprint, srednje staze, duge staze…) i formata. … više

Treking utrke i pustolovne utrke koriste mnoge elemente orijentacijskog sporta, ali u mnogim varijacijama. Orijentacija (orijentacijsko trčanje ili orijentacija brdskim biciklima) uglavnom čine samo segmente unutar takvih natjecanja. Prema dužini staza treking utrke i pustolovne utrke puno su duže, kontrolne točke puno udaljenije i koriste se razni zemljovidi. Staze se vrlo često objavljuju unaprijed, a također se unaprijed smiju i obići na terenu. Natjecateljskih kategorija puno je manje, dozvoljeno vrijeme boravka na stazi puno je veće. Natjecatelji nose sa sobom propisanu opremu, te često hranu i vodu.

Bavljenje jednim od navedenog ne isključuje drugo. Dapače, savladavanje i usavršavanje orijentacijskih vještina uvelike pomaže u treking i pustolovnim utrkama. Bavljenje trekingom podiže fizičke i mentalne sposobnosti, naročito izdržljivost, pa natjecatelj može biti vrlo uspješan kada dođe na orijentacijsko natjecanje.

Krpelji nisu razlog za ostanak kod kuće!

Krpelji su česta pojava među orijentacistima. Ne samo oni veliki dvonožni koji se zalijepe za vas tijekom utrke 🙂 već i one male beštije koje čuče u grmlju.

Repelenti u spreju (poput “Autana”) ne koriste puno natjecateljima koji cijelo vrijeme utrke prolaze kroz grmlje. Krpeljima očito baš ne smetaju repelenti. Natjecatelj se znoji, a samim time repelent gubi snagu. Repelente više koristimo protiv komaraca! Dužina nogavica i rukava također nema veze jer krpelj sebi pronađe put. I još jedna napomena – krpelja ima u svako doba godine, pogotovo ako je zima blaga.

Najbolja zaštita su cijepljenje i samopregled!

Stručan članak o krpeljima i cijepljenju pročitajte na stranicama Zavoda za javno zdravstvo. A naš neslužbeni savjet glasio bi ovako:

Nema razloga za strah, ali ima za oprez. Ubod krpelja uopće ne boli i zato ga je teže primijetiti. Nećete osjetiti niti kada se šeće po koži.

Odmah po završetku natjecanja orijentacisti obično skinu svu odjeću koju su nosili za vrijeme natjecanja (uključujući i donji veš!) i pospreme je u ZASEBNU plastičnu vrećicu. Po dolasku kući takva odjeća ide ravno u perilicu! Ne smije se miješati nošenu odjeću/dres sa ostalom čistom odjećom u torbi ili ormaru!!! Krpelj može vrlo dugo čekati u pospremljenoj odjeći, a najčešće ga upravo tako vratimo na tijelo.

Nakon natjecanja letimično je potrebno pregledati tijelo, naročito pregibe koljena, laktova, pazuha i prepona, te između prstiju, iza uha i na vlasištu. Isto to treba napraviti i prilikom kasnijeg tuširanja, a i u narednim danima, ako je krpelj slučajno zaostao npr. na jakni.

Krpelji su jako spora i troma bića, i treba im i po nekoliko sati šetnje po tijelu prije samog ugriza. A kada pronađu mjesto treba im još dugo da se ukorijene. Ponekad do ugriza prođe sat-dva, a ponekad i po dva dana!

Po pronalasku krpelja koji se već prihvatio za kožu potrebno ga je nježno ukloniti na način da ga se lagano vuče prstima prema van i tako drži u napetoj poziciji. Krpelj uglavnom sam popusti nakon manje od minute! Ako slučajno u koži ostane rilce ne treba paničariti, neće se dogoditi ništa.

Zatim je potrebno kroz par tjedana pratiti mjesto ugriza, i ako se na koži pojavi crvenilo i promjene u obliku krugova, ili ako se pojavi nenadana glavobolja, temperatura, kočenje i mučnina potrebno je odmah i bez odgađanja otići k liječniku.

U velikoj većini slučajeva čovjeku se ne dogodi apslolutno ništa, jer većina krpelja nije zaraženo ili se nisu stigli ugnijezditi u kožu. Tu i tamo netko od nas dobije simptome lajmske bolesti, koja se uspješno liječi antibiotikom. Za referencu – simptome Lyme borelioze dobije otprilike jedan ili čak niti jedan od 120 članova kluba Vihor godišnje i uspješno se izliječi antibiotikom. Sva sreća ne znamo za slučaj krpeljnog meningoencefalitisa! A na svakoj utrci skinemo sa sebe i po nekoliko malih uljeza, uglavnom odmah, dok još šeću.

Ponekad se čovjeku može dogoditi da ga krpelj ugrize, ali da i sam otpadne, pa ako se jave kakvi simptomi treba znati da je i to moguće, te potražiti pomoć liječnika. Takvi slučajevi su jako jako rijetki.

“Ne smeta me što su me mnogi pokrali, već mi je žao što nemaju svoje ideje.” – Nikola Tesla

Vihor je najbrojniji hrvatski orijentacijski klub i već cijelo desetljeće i najuspješniji.

Uspjeh nije slučajan. Za njega je zaslužna široka baza vrlo različitih ljudi koji svaki na svoj način radom, entuzijazmom i nadasve kreativnošću svakim danom pomiču klub jednu stepenicu ispred ostalih. Naši članovi teže sportskom uspjehu, ali znaju da on sam po sebi nije ključan za život kluba. Poštujemo našu tradiciju, ali svakim danom pokušavamo realizirati neke nove ideje. To je ono što nas čini drugačijima, što privlači ljude k nama i što nam daje vjetar u leđa.