Orijentacijsko trčanje
Orijentacijsko trčanje jedna je od četiri grane orijentacijskog sporta.
Na međunarodnoj razini pravila i smjernice definira Međunarodna orijentacijska federacija (International Orienteering Federation – IOF), a u Hrvatskoj Hrvatski orijentacijski Savez. Hrvatski orijentacijski savez član je Hrvatskog olimpijskog odbora.
Natjecatelj se kreće trčeći ili hodajući po nepoznatom terenu te samo uz pomoć zemljovida i kompasa u što kraćem vremenu obilazi unaprijed određene kontrolne točke ucrtane na zemljovidu.
Kontrolne točke obilježene su na terenu kontrolnom zastavicom s perforatorom ili elektronskom stanicom. Natjecatelj ih mora obilaziti zadanim redoslijedom. Najbolji put između kontrolnih točaka natjecatelj bira sam.
Na svakoj kontrolnoj točki perforacijom u kontrolni karton ili elektronički čip natjecatelj potvrđuje svoj dolazak.
Natjecatelji startaju pojedinačno u intervalnom razmaku, a vrijeme im se mjeri individualno. Pobjednik je onaj koji najbrže obiđe stazu uz uvjet da je obišao sve kontrolne točke zadanim redoslijedom.
Natjecatelj se natječe u svojoj dobnoj skupini, a postoje muške i ženske kategorije.
Unutar ove grane sporta, orijentacijskog trčanja, postoji nekoliko disciplina koje se međusobno razlikuju u duljini staze, odnosno boravka natjecatelja na stazi, te razmaku između kontrolnih točaka. Razlikujemo discipline sprint, srednje staze i duge staze.
Duljina staze u pojedinoj disciplini ovisi o kategoriji u kojoj se natjecatelj natječe i vrsti terena, a unutar pojedine kategorije duljina staze određuje se predviđenim vremenom pobjednika. Primjer bi izgledao ovako – na srednjim stazama u najjačoj muškoj kategoriji očekivano vrijeme pobjednika trebalo bi iznositi 30 minuta. Ako se radi o srednje zahtjevnom terenu preko kojega se može više-manje lagano trčati, najbolji natjecatelj se kreće prosječnom brzinom od 7,5 minuta po kilometru (zračne) udaljenosti. Prema tome duljina staze bi trebala iznositi oko 4 kilometra.
Oprema
Oprema natjecatelja relativno je jednostavna. Organizator natjecatelju osigurava kartu, a natjecatelji obično posjeduju vlastiti elektronski čip za praćenje obilaska kontrolnih točaka, ili ga posuđuju od kluba.
Najvažnije je imati dobar kompas. Uputno je imati i mali nosač za opise kontrola koji se nosi na podlaktici. Izbor ostale odjeće i obuće je proizvoljan, ali preporučaju se lagani sintetički dresovi s dugačkim nogavicama, te štitnici za potkoljenice i orijentacijske “kopačke”.
Na natjecanjima nije dozvoljeno koristiti GPS uređaje sa display-em.