Arhiva
Povijest orijentacijskog
trčanja Međunarodna:
Rezultati
sa Svjetskih prvenstva 1966 -1999 Hrvatska:
Prosječan broj natjecatelja iz Hrvatske na trkama za Kup Hrvatske od 1984.
do 2000. godine
Prvenstvo Hrvatske - pobjednici od 1991. god. do danas
Kup Hrvatske - pobjednici od 1983. do danas
Vojna izborna vrsta - najbolji rezultati
Ačkov kup - pobjednici od 1969. godine do danas
Juniorska izborna vrsta - vječna lista, usporedba svih rezultata natjecatelja
iz Hrvatske od 1990. do danas
Ne po nordijskom, već
po humanom sistemu - Juraj Posarić, članak NP 1973. g. br. 7-8
Da li je orijentacija
negativna pojava - NP 1974. g.
Povijest orijentacijskog trčanja
Orijentacijsko trčanje se početkom stoljeća razvilo kao vojna vještina
znanja čitanja karte, kretanja na nepoznatom terenu, te kondicijske pripreme,
a zatim postalo popularno i među pučanstvom. Orijentacijskim trčanjem kao natjecateljskim
sportom danas se bavi oko 2 milijuna ljudi, starosti između 8 i 80 godina, u oko
50 država na svih pet kontinenata.
Karte
Krajem 18. st. Napoleonski ratovi prisilili su Europske države na detaljno
kartiranje svojih zemljišta za vojne potrebe. Ovakve vojne karte korištene su
pri počecima orijentacije (1890- 1950.), ali mjerilo (1: 100000) i način shematiziranja
nisu odgovarali potrebama orijentacijskog trčanja. Zbog toga su oko 1950. skandinavski
orijentacisti počeli izrađivati svoje vlastite "Orijentacijske karte",
sa slojnicama na 5-10m i krupnijeg mjerila. U početku su mjerila bila 1: 25000,
kasnije 1:20000, a danas 1: 15000 i 1: 10000. 1965. Skandinavski savez za orijentacijsko
trčanje dogovorio je jedinstveni standard za izradu O-karata, koji je 1967. priznao
kongres IOF-a i kasnije ga je dopunila Komisija za karte IOF-a. O-karte današnjice
omogućuju natjecateljima širom svijeta jednake uvjete.
Kompas Prije 4000 godina, stari kinezi su
otkrili magnetizam i koristili ga za određivanje smjera i održavanje orijentacije.
U Europi se primitivni kompas počeo koristiti početkom tisućljeća u Norveškoj.
Opću primjenu je kompas našao tek u 16. stoljeću, ali do početka 20 st. nije otkrivena
magnetska igla za orijentacijski šport. Oko 1930. mladi švedski prvak
u orijentaciji Bjorn Kjellstrom (umro 1995.) i Gunnar Tillander izmislili su odličan
sistem za pronalaženje smjera (Silva- sistem, Silva= lat. šuma). Od 1950, su napravljeni
i razrađeni mnogi modeli kompasa koji se temelje na Silvinom sistemu. Svi ovi
"pronalazači" smjera su pomogli da se orijentacija razvije u masovni
šport u većem dijelu svijeta. Psihološki utjecaj
Uz tri osnovna uvjeta za razvoj orijentacijskog trčanja- dostupno zemljište,
karte i kompas, neki psihološki faktori su također bitni kao temelj orijentacijskog
trčanja i njegovog brzog širenja: ljudski instinkt za pustolovine, osjećaj slobode
i možda "zeleni val" ili "povratak prirodi".
Razvoj
orijentacijskog trčanja u Hrvatskoj Specifičnost početnog razvoja
orijentacijskog trčanja u Hrvatskoj je njezin začetak pod okriljem planinarstva.
Sposobnost orijentacije je vrlo važna kod pohoda u planini i ne iznenađuje da
se orijentacija u svojim počecima iznjedrila iz planinarstva. Ako promatramo slijed
razvoja kod drugih država uočit ćemo snažnu povezanost s oružanim snagama određene
države. Za vojsku je od vitalnog interesa razvoj orijentacijskih sposobnosti pojedinaca
i naročito zapovjedništva.
Karta c/b 1963. (će se ubaciti) Temelj
razvoja orijentacijskog trčanja su dobre karte izrađene prema pravilniku Međunarodnog
saveza. Bez dobrih karata natjecatelji ne mogu razviti naprednu tehniku orijentiranja,
te se povećava udio sreće ili slučaja u rezultatima pojedinaca. Da bi se izradile
dovoljno precizne karte potrebno je imati dobre podloge (1: 5000) ili obrađene
avionske snimke sa 5m visinskom razlikom. Karte za orijentacijsko trčanje obuhvaćaju
područja od oko 6 do 15 km2. Orijentacijsko trčanje napredovalo je u
Hrvatskoj na temeljima suradnje klubova i požrtvovanju pojedinaca. Glavne zapreke
daljnjeg razvoja su nedostatak sredstva. U civilnom dijelu športa nema profesionalnih
djelatnika. Zemljišta za orijentacijsko trčanje su najčešće udaljena od urbanih
zona, natjecatelji su uglavnom mladi koji nemaju svoje vozilo, a gradski prijevoz
do mjesta natjecanja je neredovit. Financijske mogućnosti klubova ili planinarskih
društava su gotovo nikakve. Medijski je šport slabo praćen, a međunarodni razultati
još nisu takvi da bi doveli šport na naslovne stranice novina.
Orijentacijsko trčanje je još u okviru Hrvatskog planinarskog saveza, međutim
opće priznat od planinarske udruge i uglavnom potpuno samostalno. Osnivanje Hrvatskog
saveza za orijentacijsko trčanje je u pripremi. Karakteristično je da su športaši
koji se bave orijentacijskim trčanjem vezani uglavnom samo za ovaj šport, a samo
u iznimnim slučajevima, uglavnom kod starijih osoba, za druge oblike planinarstva,
a kod mlađih uz atletiku i kros. Hrvatska vojska je orijentacijsko trčanje
proglasila jednim od osnovnih vojnih športova od temeljne važnosti za borbenu
spremnost vojske. Djelatnošću Ureda Hrvatskog vijeća za međunarodni vojni šport
(CISM) u suradnji sa satnijom "Gorski Zdrug" u tijeku Domovinskog rata,
te kasnije Odjela za natjecateljski vojni šport, preko 5000 osoba se upoznalo
s orijentacijskim trčanjem i tako znatno pridonjelo razvoju ovog športa. Danas
je Hrvatska vojska u mnogim segmentima nositelj razvoja športa.
Orijentacijsko trčanje se naročito njeguje u Skandinavskim državama, te Engleskoj,
Švicarskoj, Češkoj, Austriji, Rusiji itd. Postoje posebna vojna središta za športsko-
kondicijske pripreme ili vojne športske škole gdje se provode i pripreme za orijentacijsko
trčanje koje su zadužene za razvoj i promidžbu ovog športa u vojsci i među pučanstvom.
Također se surađuje s fakultetima gdje postoje katedre za orijentacijsko trčanje.
Programom Finske vojske je u vremenu od 1992. do 1994. napravljeno više od 50
karata za orijentacijsko trčanje na području i u okolici vojarni. |