Google
  
 
   Orijentacijski klub VIHOR
Arhiva

Povijest orijentacijskog trčanja

Međunarodna:
Rezultati sa Svjetskih prvenstva 1966 -1999

Hrvatska:
Prosječan broj natjecatelja iz Hrvatske na trkama za Kup Hrvatske od 1984. do 2000. godine
Prvenstvo Hrvatske - pobjednici od 1991. god. do danas
Kup Hrvatske - pobjednici od 1983. do danas
Vojna izborna vrsta - najbolji rezultati
Ačkov kup - pobjednici od 1969. godine do danas
Juniorska izborna vrsta - vječna lista, usporedba svih rezultata natjecatelja iz Hrvatske od 1990. do danas
Ne po nordijskom, već po humanom sistemu - Juraj Posarić, članak NP 1973. g. br. 7-8
Da li je orijentacija negativna pojava - NP 1974. g.



Povijest orijentacijskog trčanja


Orijentacijsko trčanje se početkom stoljeća razvilo kao vojna vještina znanja čitanja karte, kretanja na nepoznatom terenu, te kondicijske pripreme, a zatim postalo popularno i među pučanstvom. Orijentacijskim trčanjem kao natjecateljskim sportom danas se bavi oko 2 milijuna ljudi, starosti između 8 i 80 godina, u oko 50 država na svih pet kontinenata.


Karte

Krajem 18. st. Napoleonski ratovi prisilili su Europske države na detaljno kartiranje svojih zemljišta za vojne potrebe. Ovakve vojne karte korištene su pri počecima orijentacije (1890- 1950.), ali mjerilo (1: 100000) i način shematiziranja nisu odgovarali potrebama orijentacijskog trčanja. Zbog toga su oko 1950. skandinavski orijentacisti počeli izrađivati svoje vlastite "Orijentacijske karte", sa slojnicama na 5-10m i krupnijeg mjerila. U početku su mjerila bila 1: 25000, kasnije 1:20000, a danas 1: 15000 i 1: 10000. 1965. Skandinavski savez za orijentacijsko trčanje dogovorio je jedinstveni standard za izradu O-karata, koji je 1967. priznao kongres IOF-a i kasnije ga je dopunila Komisija za karte IOF-a. O-karte današnjice omogućuju natjecateljima širom svijeta jednake uvjete.



Kompas

Prije 4000 godina, stari kinezi su otkrili magnetizam i koristili ga za određivanje smjera i održavanje orijentacije. U Europi se primitivni kompas počeo koristiti početkom tisućljeća u Norveškoj. Opću primjenu je kompas našao tek u 16. stoljeću, ali do početka 20 st. nije otkrivena magnetska igla za orijentacijski šport.

Oko 1930. mladi švedski prvak u orijentaciji Bjorn Kjellstrom (umro 1995.) i Gunnar Tillander izmislili su odličan sistem za pronalaženje smjera (Silva- sistem, Silva= lat. šuma). Od 1950, su napravljeni i razrađeni mnogi modeli kompasa koji se temelje na Silvinom sistemu. Svi ovi "pronalazači" smjera su pomogli da se orijentacija razvije u masovni šport u većem dijelu svijeta.


Psihološki utjecaj

Uz tri osnovna uvjeta za razvoj orijentacijskog trčanja- dostupno zemljište, karte i kompas, neki psihološki faktori su također bitni kao temelj orijentacijskog trčanja i njegovog brzog širenja: ljudski instinkt za pustolovine, osjećaj slobode i možda "zeleni val" ili "povratak prirodi".


Razvoj orijentacijskog trčanja u Hrvatskoj

Specifičnost početnog razvoja orijentacijskog trčanja u Hrvatskoj je njezin začetak pod okriljem planinarstva. Sposobnost orijentacije je vrlo važna kod pohoda u planini i ne iznenađuje da se orijentacija u svojim počecima iznjedrila iz planinarstva. Ako promatramo slijed razvoja kod drugih država uočit ćemo snažnu povezanost s oružanim snagama određene države. Za vojsku je od vitalnog interesa razvoj orijentacijskih sposobnosti pojedinaca i naročito zapovjedništva. 

Karta c/b 1963. (će se ubaciti)

Temelj razvoja orijentacijskog trčanja su dobre karte izrađene prema pravilniku Međunarodnog saveza. Bez dobrih karata natjecatelji ne mogu razviti naprednu tehniku orijentiranja, te se povećava udio sreće ili slučaja u rezultatima pojedinaca. Da bi se izradile dovoljno precizne karte potrebno je imati dobre podloge (1: 5000) ili obrađene avionske snimke sa 5m visinskom razlikom. Karte za orijentacijsko trčanje obuhvaćaju područja od oko 6 do 15 km2.

Orijentacijsko trčanje napredovalo je u Hrvatskoj na temeljima suradnje klubova i požrtvovanju pojedinaca. Glavne zapreke daljnjeg razvoja su nedostatak sredstva. U civilnom dijelu športa nema profesionalnih djelatnika. Zemljišta za orijentacijsko trčanje su najčešće udaljena od urbanih zona, natjecatelji su uglavnom mladi koji nemaju svoje vozilo, a gradski prijevoz do mjesta natjecanja je neredovit. Financijske mogućnosti klubova ili planinarskih društava su gotovo nikakve. Medijski je šport slabo praćen, a međunarodni razultati još nisu takvi da bi doveli šport na naslovne stranice novina.  

Orijentacijsko trčanje je još u okviru Hrvatskog planinarskog saveza, međutim opće priznat od planinarske udruge i uglavnom potpuno samostalno. Osnivanje Hrvatskog saveza za orijentacijsko trčanje je u pripremi. Karakteristično je da su športaši koji se bave orijentacijskim trčanjem vezani uglavnom samo za ovaj šport, a samo u iznimnim slučajevima, uglavnom kod starijih osoba, za druge oblike planinarstva, a kod mlađih uz atletiku i kros.

Hrvatska vojska je orijentacijsko trčanje proglasila jednim od osnovnih vojnih športova od temeljne važnosti za borbenu spremnost vojske. Djelatnošću Ureda Hrvatskog vijeća za međunarodni vojni šport (CISM) u suradnji sa satnijom "Gorski Zdrug" u tijeku Domovinskog rata, te kasnije Odjela za natjecateljski vojni šport, preko 5000 osoba se upoznalo s orijentacijskim trčanjem i tako znatno pridonjelo razvoju ovog športa. Danas je Hrvatska vojska u mnogim segmentima nositelj razvoja športa.  

Orijentacijsko trčanje se naročito njeguje u Skandinavskim državama, te Engleskoj, Švicarskoj, Češkoj, Austriji, Rusiji itd. Postoje posebna vojna središta za športsko- kondicijske pripreme ili vojne športske škole gdje se provode i pripreme za orijentacijsko trčanje koje su zadužene za razvoj i promidžbu ovog športa u vojsci i među pučanstvom. Također se surađuje s fakultetima gdje postoje katedre za orijentacijsko trčanje. Programom Finske vojske je u vremenu od 1992. do 1994. napravljeno više od 50 karata za orijentacijsko trčanje na području i u okolici vojarni.