Ne po nordijskom, već po humanom sistemu
Juraj Posarić, NP 1973. br. 7-8. Uz XVI memorijal Janka Mišića

 U nedjelju 15. travnja 1973. iz Ruda pod zasniježenim Oštrcom, krenuli su, točno poslije 8 sati, natjecatelji XVI. memorijala J. Mišića na put u nepoznato. Poslije prvih ekipa u kategoriji članova (KČ) od 19 do 35 godina ovog tradicionalnog masovnog planinarskog orijentacijskog natjecanja, u zemlji vlažnoj od kiše i otopljenog snijega, ostali su otisci čepova atletičarskih kopačkih.

Kopačkih. Atletičarskih kopačkih!

Zamislite, što će dotične kopačke na orijentacijskom natjecanju?

Na planinarskom orijentacijskom natjecanju!? U pravilima koja je vrijedni organizator poslao uz prijavu za natjecanje, u jednom članu lijepo piše, da pobjeđuje trojka koja stazu prođe u najkraćem vremenu. I to je sva mudrost.

Stvarno, prvoplasirana trojka prijeđe stazu za 3,23 sata. Čestitam! Stazu dugu skoro pola one od Marathona do Atene s ukupno 1200 metara uspona. Još jedanput čestitam!

A kako se, molim vas, može u planinama prijeći 18 (osamnaest) kilometara za 3,23 (tri sata i dvadeset i tri minute)? Po planinama se planinari, tj. hoda s naprtnjačom na leđima, štapom u ruci i gojzericama na nogama. To sam čuo još dok sam bio klinac, od svog tate i drugih stričeka planinara. Ali sa svim tim se ne prelazi osamnaest kilometara za…itd.

Prema znanosti o hodanju po planinama koju propovijedaju planinski vodiči, a napose liječnici sportske medicine, takva se može najljepše propješačiti za šest do sedam sati. I što sad?

Sada vlada "njegovo veličanstvo nordijski sistem"! Tamo na dalekom sjeveru sjetili se ljudi izmisliti orijentacijsko natjecanje po ravnici, a jer je tamo obično hladno, pustili su natjecatelje trčati da se usput malo ugriju. Cross-Country od kontrole do kontrole. A tamo pak negdje, kod četrdeset i pete paralele, vidjeli ljudi to, kako se oni na sjeveru griju bez drva i lož-ulja pa rekli: Nismo ni mi gori! Pa, izvolite drugovi planinari zamijeniti naprtnjače i gojzerice za gaćice, sprinterice i Silva-kompase, a što je kod nas toplija klima - nije važno.

Sada vam je jasno. Atletika po bregovima.Tu i tamo koja krava začuđeno gleda kako nekakvi šarenogaći jurcaju s brduljka, pa preko potoka, uz livadu, na vrh brijega. Pazite! Sad otkrivam Ameriku! Neki planinari su počeli glumiti trkače i trčati na planinarskim orijentacijskim natjecanjima u gaćicama.

I osvajati prva mjesta. U gaćicama.

A u pravilima lijepo piše da je trojka uz prijetnju diskvalifikacije dužna pomoći natjecatelju koji se nađe u nevolji. Na primjer: poviti ranu prvim zavojem. A čime će to učiniti natjecatelj u gaćicama? Gaćicama!?

I počeo je rat. Traseri staza počeli razmišljati: Produžimo li stazu i provedemo preko sedam brda i dola, takvi neće moći trčati, već će morati hodati.

Jest vraga!

Trkači počeli trenirati svaki dan, pa opet došli na isto. A staza dogurala i do pola maratonske, a sve bez pokroviteljstva Atletskog saveza.

A što na to kažu planinari koji su uveli ta natjecanja, nekad davno, da bi se vidjelo kako se tko snalazi u prirodi bez crveno-bijelih markacija?

Mi ćemo lijepo stazu prehodati. Zašto žuriti kad se unaprijed zna tko će pobijediti? Ili se uopće nisu prijavili. Šteta! Došli divlji, istjerali pitome.

Ne, to više tako ne smije i neće biti. U ime planinarstva i svega onoga što oplemenjuje čovjeka u prirodi skinut ćemo glavu Nordijskom sistemu u planinama i pokloniti ga nekom drugom.

Pripremajući se za organizaciju slijedećeg memorijala, pobrinut ćemo se da svaki natjecatelj ima odgovarajuću planinarsku opremu, bodovima nagraditi posjedovanje fotoaparata ili dalekozora, rekvizita bez kojih rijetko koji natjecatelj inače ide u brda i planinarski logično postaviti stazu.

I na kraju, za sve koji se zbog ovakvog stanja u orijentaciji do danas nisu natjecali, na prijavu ćemo staviti naznaku: NIJE PO NORDIJSKOM VEĆ HUMANOM SISTEMU!    


Napomena: Iduće godine je održano natjecanje po humanom sistemu. Kako je ono prošlo čitajte u jednom od idućih članaka.