Thermenland open - precizna orijentacija - Perkovići na postolju

• Mladi dječaci i mlade djevojčice (MŽ7): rođeni 2000 i kasnije
• Dječaci i djevojčice (MŽ10): rođeni 1999., 1998. i 1997.
• Stariji dječaci i starije djevojčice (MŽ12): rođeni 1996. i 1995.

Svi natjecatelji dobivaju medalje, a prva trojica i prve tri u kategoriji MŽ10 i MŽ12 posebne medalje. Na cilju ih čeka slatko iznenadenje i osvježenje. Karte im ostaju za uspomenu. Startnina za svakog malog natjecatelja iznosi 20 KN. Uplata se vrši na startu trke (ispred prvog koridora - molimo vas pripremite sitan novac). Trka će se održati po svim vremenskim uvjetima.

Uto. 19.06.2007.(dg)

Pa ipak. I sport je novi, vrlo je malo iskusnih vozača, i vrlo je malo iskusnih postavljača.
Priznajem, ipak je negdje u pozadini bio malen crvić sumnjičavosti.

Već sam dolazak u Đurđevac pokazao je da se uz dobru pripremu i ozbiljan pristup od strane organizatora, jako puno može napraviti. Dakle, putokazi koji su vodili od ulaza u Đurdevac do lovačkog doma "Peski" gdje je bio smješten natjecateljski centar i cilj, bili su izvrsno i strateški postavljeni.

Cilj smješten uz objekt dobro opremljen pićima i kavom, a kasnije i grahom kojeg su nam domaćini pripremili da smo sve zdjelice ostavili prazne i blistave, pun je pogodak. I naravno, livada na kojoj smo mi natjecatelji mogli boraviti, kao i naša djeca, općenito odabir mjesta natjecanja bio je izvrstan. A i opet napominjem da je jako važno da uz sam cilj i mjesto okupljanja imate čvrst objekt, pa još k tome ugostiteljski - po meni izuzetno puno doprinosi općem dojmu.

Jer ja, osim što se natječem, nakon onog najvažnijeg zbog čega sam došla - a to je uživati u natjecanju, dobroj organizaciji i stazama - jest i druga najvažnija stvar zbog koje sam došla - a to je sjesti sa ostalima nakon svega, popiti kavu, razgovarati o trci koja je prošla, o trkama koje nam predstoje, komentirati varijante, opremu, stazu… Sve to zajedno doprinosi općem dojmu o natjecanju.

Briga organizatora o nama natjecateljima bila je dojmljiva. Upućivali su nas gdje su prijave, pitali nas da li smo sve obavili na vrijeme, provjeravali da li smo dobili startne brojeve, čipove, da li znamo kad startamo… Naravno, nas nije bilo stotinu, ali je to bio znak da je organizatoru itekako stalo da natjecanje uspije, a ne da mu je nametnuta obaveza. Naprosto je bio užitak gledati kako uživaju u tome što su mogli nešto pripremiti.

A onda odlazak na stazu.

I opet… Gledam teren dok se vozim prema startu. Komadići šume isprekidani livadama. Djeluje jednostavno. A nije bilo ;) Djeluje ravno, znači brzo i fizički jednostavno. A nije bilo ;) I tako krećemo.

Organizatori, Mladen i Petar Perica iz OK Bjelovar, na startu pažljivo provjeravaju kategoriju kako bi vam mogli dati kartu s pripadajućom stazom. Smještam je na nosač, i krećem.

Brzo je, naprosto uživam u tome kako mogu juriti i vrtiti pedale. Provjeravam još jednom varijantu do prve, i skrećem na put. Trebalo bi biti brzo i jednostavno. Al' šipak. Put je pješčan i nije jednostavno držati pravac, a i mjenjač moram prebaciti. U svakom slučaju dobro da sam prema prvoj krenula ovuda, jer sam zaključila da se put po trim-stazi u svim daljnjim opcijama treba izbjegavati. Od kontrole do kontrole vozim, razmišljam, biram varijante. Zadovoljna sam time kako sam vozila, zadovoljna sam postavljenom stazom, zadovoljna sam i konkurencijom… Ma naprosto jedan užitak. Jedna MTBO staza koja je vozljiva čitavom svojom duljinom, i koja je izuzetno zanimljiva izborom varijanti (makar sam to i očekivala obzirom na iskustvo koje imam od lani sa stazom istog postavljača). Očito si je postavljač dao truda (jedino me zanima kada će taj postavljač i odvoziti koju MTBO stazu ;) :O ).

Na cilju svi vrlo zadovoljni. I svi vrlo umorni. I svi pričaju o tome kako su i teren i staze bile zanimljive. Što ima ljepšeg od toga???!!!!

U razgovoru s organizatorom doznajemo da su pripreme bile zahtjevne. Trebalo je dobiti dozvolu da se trka odvozi u parku prirode. A onda tjedan dana prije same trke dečki su ustanovili da je većina puteva prekrivena travom iznad koljena. Znate što su napravili??? Pokosili su puteve. Učinili ih vidljivima. Ja sam na to ostala - PAF! Mislim, svaka im čast.

A još im se dogodilo da su im i trim stazu uredili. Sjećate se moje varijante na prvu??? Ucrtanog puta, i moje procjene da je tuda brže i lakše? Pa bilo bi da je trka održana koji dan prije subote. Jer se negdje sredinom tjedna krenulo u uređenje trim staze, na način da je skinut gornji, tvrdi sloj zemlje. I na njoj je ostao samo pijesak. Pijesak u koji vam kotači propadaju, a gume se okreću i proklizavaju.

Da ne duljim previše.

Nadam se da ćemo i dogodine imati MTBO trku u Đurđevcu ili Bjelovaru. Nadam se da je organizator zadovoljan i da zna da je napravio veliku stvar.

Posebno mi je drago bilo vidjeti da su došli biciklisti iz Slovenije i iz Madarske, al' još mi je draže bilo vidjeti mnoštvo djece iz đurđevačkih škola koji su jurili po šumi i orijentirali se biciklom. Nadam se samo da će doći i na koju od sljedećih MTBO trka koje će se organizirati u Hrvatskoj.