6 DANA ŠVICARSKE

ŠVICARSKA FANTAZIJA

Piše: Damir Gobec
Fotografije: Ivana Gobec, Damir Gobec

Već sam pogled na poziv za šestodnevno natjecanje dao je donekle naslutiti da se radi o izuzetnom natjecanju. Informacije koje smo dobivali od crtača karata i organizatora potvrđivale su naša previđanja. Šest dana Švicarske apsolutno je najviše rangirano orijentacijsko natjecanje u mojih nešto više od 600 odtrčanih trka. Rekao bih: "Čekao sam dvadeset godina da doživim ovakvu trku". Dan za danom izmjenjivale su se impresije i organizator je svaki dan izvlačio novi adut iz rukava. Svaki puta kada bi pomislili da nam nemaju ništa novog za servirati, doživjeli smo novo iznenađenje. Kako ne bi preskakali događaje najbolje je krenuti redom.

Pripreme za natjecanje i prijave obavili smo još debelo u zimu, tako da smo taj dio izbjegli prije puta. Na listi nas je bilo trinaest putnika iz orijentacijskog kluba "Vihor". Nažalost zbog privatnih obveza neposredno prije puta ostali smo bez jednog sudionika naše male "ekspedicije", a kako to obično biva i najmlađi sudionik Jan bio je bolestan. Bilo kako bilo, doktorica je prije puta odradila svoj posao i mogli smo krenuti sa danom zakašnjenja.

Put nas je vodio preko Slovenije i Italije do jezera Garda gdje smo proveli dva dana. Neizostavni posjet Gardalandu i raznim adrenalinskim parkovima pripremio nas je za nove izazove u Švicarskoj. Pred samom Švicarskom granicom ekspedicija se pomalo kompletira i vozimo 4 auta u koloni. U mjesto Tasch stižemo nakon 900 km puta. Konačno smo svi na okupu, postavljamo šatore i odlazimo u Zermatt podignuti startne brojeve i riješiti formalnosti prijava. Na prijavama sve funkcionira po špagici. 3500 ljudi podiže svoje materijale bez minute čekanja. Svaka čast organizatoru.

DAN PRVI - NEBESKI DAN

Natjecateljski centar nalazi se kod doma Riffelberg na 2600 m/nv, a sam start natjecanja na Gornegratt stanici na skoro 3000 m/nv. Da bi došli od našeg kampa do natjecanja koristimo prvo vlak do Zermatta, a nakon toga brdsku željeznicu koja nas diže visoko u brda. Na samom startu dočekuju nas Bernandinci (i naravno neizostavni Japanci). Pogled puca na čak 29 vrhova iznad 4000 m/nv, a naravno najimpresivniji među njima je Matterhorn visok 4478 metara. Spremamo polako stvari i pričvrščujemo zviždaljke na sebe. Naime ovo je prvi puta da zviždaljka spada u obaveznu opremu svakog natjecatelja. Tijekom natjecanja saznali smo i zašto! Na znak starta većina natjecatelja krenula je u svoj uobičajeni natjecateljski ritam, ali upozorenja da se krene polakše bila su opravdana. Visina od 3000 metara uzimala je svoj danak i svako istrčano brdo činilo se puno teže nego inače. Tijekom trke prava uživancija, pogledi pucaju na sve strane i daju neku dodatnu motivaciju svakom od nas. Teren je bio vrlo trčljiv (osim kamenog dijela neposredno nakon starta) i tehnički dosta zanimljiv te je trebalo održavati stalni kontakt sa kartom. Na cilju prava ludnica, folklorne grupe, svirači rogova, bacači zastava, 3500 natjecatelja razbacanih oko ciljne arene i naravno Matterhorn kao fotografska kulisa za zadnju kontrolu. Nakon natjecanja vraćamo se na Gornergrat slikati jedan od najvećih glečera u Europi uz čijoj blizini smo trčali. Tek neki su osječali manje glavobolje zbog visine.

DRUGI DAN - OČARAVAJUĆI DAN

Rano jutro krećemo u istom smjeru, linijia Tasch - Zermatt - Gornergrat. Sa vlaka silazimo nešto ranije. Stanica Riffelalp nalazi se na 2211 m/nv. Za razliku od jučerašnjeg dana kada smo se sa starta spuštali prema cilju, ovaj dan ostaje nam u sječanju po strmom usponu prema startu i prvim kontrolama. Prekrasan dan bez oblačka otvorio je još više pogleda. Natjecanje se održava kroz najvišu šumu u Švicarskoj, otvorena područja alpske trave i u blizini jezera Grunsee. Iako smo se već pomalo aklimatizirali disanje je još uvijek teško prilikom svakog uspona (a i noge su nekako dobile na težini). U svakom slučaju teren koji nas okružuje daje nam dodatne motive i snage za trku. Na ovom mjestu nastaju i slike za masu turističkih brošura u kojima se reklamira Matterhorn i Zermatt. Naravno i mi smo iskoristili priliku za ispucavanje nekoliko memorijskih kartica.

TREĆI DAN - LEDENI DAN

Kada smo već pomislili da novih iznenađenja neće biti dolazi treći dan. Iskrcavamo se iz gondole na mjestu Trockener Steg neposredno ispod malog Matterhorna. Oko nas ledenjaci, kamenje u raznim bojama, glečerska jezera, morene, pjesak. Čovjek se pita nećemo valjda ovdje i trčati? I trčali smo! Sada je i fučkaljka došla do izražaja, zlu ne trebalo ako netko upadne u koju morenu ili sa stijene. Ovaj puta saznali smo kako izgleda i trčati po Mjesecu, jer se okoliš može samo tako opisati i dočarati. Organizator je u punoj pripravnosti, ekipe GSS-a su na terenu, a i helikopteri patroliraju područjem. Teren je izuzetno tehnički i fizički zahtjevan. Trči se na 3000 m/nv, a teren možemo podijeliti na tri potpuno različita dijela. U zapadnom dijelu terena nas očekuju pješčane morene ispred glečera Furrg i Theodul. Natjecatelji trče kroz potoke otopljenog snijega i po malim brdašcima. U središnjem dijelu dočekuju nas kamene klisure i polja kamenja koja otežavaju trčanje. Istočni dio je prava fantazija. Crvene "ispolirane" stijene koje se sjaje na suncu, pravi labirint malih uvalica, jezeraca i klisura daju neviđeni ugođaj. Na čistim stijenama brzina trčanje je čak i dobra, ali kamene kaskade stalno razbijaju ritam. Ovaj dio terena izuzetno je orijentacijski zahtjevan. Teško je opisati ono što smo tamo doživjeli, a slike će prenijeti samo dio doživljaja.

DAN ODMORA

Sredina natjecateljskog tjedna zamišljena je kao dan za punjenje baterija pred novi trodnevni ciklus trka. Mi smo se ipak odlučili za novi pothvat i uputili se prema malom Matterhornu sa kojeg smo napravili uspon na Breithorn, 4165 metara visok vrh. (više o tome čitajte u članku o usponu).

ČETVRTI DAN - DAN KADA ZASTAJE DAH

Vlak i žičare su u punom pogonu. Ovaj puta natjecateljski centar smješten je neposredno ispod Matterhorna na jezeru Schwarzsee na 2583m/nv. Sa ovog mjesta alpinisti kreću prema Hornlihutte ishodišu za uspon na Matterhorn. Čovjek ima osjećaj da rukom može dohvatiti vrh. Teren se sastojao primarno od vrlo trčljivih alpskih pašnjaka sa malim kamenim područjima na kojima je trebalo imati istačan osječaj za udaljenost. Staza je zatjevala stalnu izmjenu grubog i finog orijentiranja, a jake nizbrdice i usponi bili su jednako teški za trčanje. Ciljni koridor zadnjih 500 metara uzbrdo izvlačio je zadnje atome snage iz trkača (uspon je trajao i duže i imali smo osjećaj da su sav uspon toga dana stavili u zadnji dio trke.

PETI DAN - TURISTIČKI DAN

Grad Zermatt bio je poprište petog dana trke. Uske gradske ulice, stare kuće, hoteli, fontane, mostovi, uski prolazi, challetti ovaj puta biili su dio natjecateljske kulise. Potpuno drugačije od dosadašnjih dana, ali jednako zanimljivo. Veliki broj turista na ulicama dodatno je otežavao trčanje i trebalo je biti stalno koncentriran kako na kartu tako i na ljude oko sebe. Ciljni prostor bio je smješten u sportskoj areni u cenru grada. Možemo ovo nazvati i brzo razgledavanje grada.

ŠESTI DAN - PREKRASAN DAN

Organizator kao da je naručivao vrijeme za cijeli tjedan. Preko dana savršeno plavo nebo, a preko noći pljuskovi. Zadnji dan natjecanja vodi nas na drugo brdo. "Sunnegga paradise" je natjecateljski centar. Do njega dolazimo koristeči podzemnu brdsku željeznicu. Moramo napomenuti da su sve vožnje do natjecateljskih centara u žičarama, vlakovima i gondolama bile dodatni doživljaj. Zadnji dan natjecatelji od cilja na start opet kreću žičarom. Teren je opet nešto posebno. Neposredno nakon starta nas je dočekalo ekstremno teško polje kamenih stijena visokih 4-5 metara između kojih su bile smještene kontrole. Trčanje po kamenju između kamenih blokova iziskivalo je izuzetan oprez. Nakon uspješno savladanog tog dijela prešli smo u relativno strmo poluotvoreno područje, pa u crnogoričnu šumu sa grmovima borovnica. Zadnji dio staze prolazio je kroz tipični alpski pejzaž sa puno puteva i malih uvalica. Cilj je bio smješten na jezeru u kojem su se natjecatelji nakon trke mogli opustiti.

Švicarska je stvarno prekrasna zemlja. Očarale su nas planine, vidici, flora i fauna. Svisci su nam prirasli srcu, a našao se tu i pokoji runolist koji smo sa zadovoljstvom slikali. Jedina primjedba ide na izuzetno visoke cijene. Sreća je da smo u kotizaciji za trku imali uključene sve propusnice za vlakove i žičare pa su na kraju troškovi bili i jeftiniji od sedmodnevnog ljetovanja na Jadranu.

POVRATAK

Način na koji smo odlazili iz Zermatta bio je identičan dolasku. Već u subotu ujutro autom i vlakom otišli su Damir Validžić i Slavko i Biserka Stošić prema Zagrebu, a poslijepodne Marina i Vlado kreću naglečerski tečaj u Italiju. U nedjelju zbog zdravstvenih problema Ivka i Hoki kreću također direktno za Zagreb, a mi
kako samo putovanje nebi bilo dosadno odlučili smo se za povratak planinskom varijantom kroz Švicarsku, Italiju i Austriju . Preporučamo je svakome tko je željan avanture, nevjerojatnih vidika, uskih cestica i planinskog okruženja. Prosječna brzina bila nam je 48km/h i to ne zbog razgledavanja, već zbog prijelaza cca. 6 planinskih prijevoja viših od 2000 metara. Za one kojima se ne žuri svakako preporuka. Prespavali smo u Italiji i iskoristili još jedan dan za razgledavanje dvoraca u San di Taufersu i Brunicu.

Naši rezultati u natjecateljskim kategorijama:

47. mjesto od 174. natjecateljice - Ivana Gobec u kategoriji DAK (najbolji plasman 30. mjesto peti.dan)
50. mjesto od 130. natjecatelja - Damir Gobec u kategoriji HAM (najbolji plasman 32. mjesto šesti dan),
70. mjesto od 75. natjecatelja - Damir Validžić u kategoriji HAB (najbolji plasman 51. mjesto drugi dan)
130. mjesto od 174. natjecateljice - Marina Šojat u kategoriji DAK (najbolji plasman 104. mjesto prvi.dan)
131. mjesto od 190. natejcatelja - Zdenko Horjan u kategoriji HAK (najbolji plasman 90. mjesto prvi dan)
153. mjesto od 159. natjecatelja - Vlado Furač u kategoriji H50 (najbolji plasman 110. mjesto šesti dan)

Naši rezultati u rekreativnim kategorijama:

62. mjesto od 113. grupa - Ivana Varga, Teodora Kučinac, Matija Kučinac FAM (najbolji plasman 52. mjesto treći dan)
110. mjesto od 113. grupa - Jan Gobec, Slavko Stošić, Biserka Stošić u kategoriji FAM (najbolji plasman 63. mjesto šesti dan)

Ako Vas zanimaju ostali rezultati najbolje je da pogledate službene rezultate organizatora na stranici organizatora.

Na natjecanju je sudjelovalo 3500 natjecatelja iz četrdeset zemalja svijeta, a zastupljeni su bili svi kontinenti.

Slikali smo sa pet aparata i broj slika je približno 1000. Kako bi svima dočarali barem dio atmosfere koja je bila fantastična odlučili smo napraviti predavanje i projekciju koja će se održati sredinom rujna u prostorijama OK "Vihor", Ribnjak 2 u Zagrebu. Svi zainteresirani dobro su došli i mogu se javiti ako trebaju kakve dodatne informacije na vihor@vihor.hr ili www.vihor.hr