DRAŽ TUROPOLJA I VUKOMERIČKIH GORICA Jugoistično od Zagreba, na brežuljkastom dijelu Vukomeričkih gorica i nizinskom dijelu Turopolja, od rijeke Save na sjeveroistoku i Kupe na jugozapadu, prostire se, na površini od 566 četvornih kilometara, velikogoričko područje. U gradu Velika Gorica i u općinama Pokupsko, Orle i Kravarsko i njihovim naseljima živi oko 70.000 stanovnika. Gospodarska je osnova drvna, prehrambena, građevinska, kožna i grafička industrija, te poljodjelstvo.

Kraj je bogat kulturno-povijesnim znamenitostima, od prapovijesti do našega doba, sakralnim i etnološkim spomenicima. Posebna su, jedinstvena vrijednost Turopolja drvene kapelice i plemicke kurije, takozvane turopoljske ljepotice. Blizina Vukomerickih gorica, rijeka Lomnice, Save i Odre upotpunjuje raznolikost turopoljskog kraja. Podrucje je bogato hrastom, koji je jedan od glavnih prirodnih resursa. Hrast je i omogucio cuvenu gradnju sakralnih i drugih objekata od drva, a stari "turski" hrast lužnjak, nedaleko od Velike Gorice, posebno je zašticeni objekt - spomenik prirode.

VELIKA GORICA je samo 16 kilometara udaljena od Zagreba, zapravo je na neki nacin i dio šireg gradskog podrucja, s kojim je povezana brzom prometnicom. U neposrednoj blizini u selu Pleso smještena je Zracna luka Zagreb. Kroz Veliku Goricu prolazi i magistralna cestovna prometnica Zagreb - Sisak, kao i željeznicka pruga Zagreb - Sisak. U gradu živi oko 33.000 stanovnika. Nedaleko Velike Gorice je i veliko križanje autocesta, koje gradu daje izuzetno dobar geoprometni položaj.

U Velikoj Gorici i bližoj okolici nalaze se vrijedna arheološka nalazišta. Potjecu iz doba prapovijesti (kultura grobnih polja sa žarama), antike (rimski ranocarski grobovi) i ranoga srednjeg vijeka (razni predmeti, keramika u upotrebi u karolinškome kulturnome krugu).

ANDAUTONIJA - OSTAVŠTINA RIMLJANA Izuzetno vrijedni i znacajni arheološki nalazi otkriveni su u Šcitarjevu, naselju osam kilometara sjeverozapadno od Velike Gorice. Tu se nalazila Andautonija, sjedište ilirskog plemena Andautonijaca i rimski municipij Gornje Panonije. Grad je bio izgraden u obliku nepravilna šestorokuta. Pronadeni su temelji rimskih zdanja, termalni kompleks, dijelovi ceste, ostavi zidnih slika s ornamentima, štukaturama s biljnim ukrasima, orude, posude, staklene posude, nakit, novac careva iz razdoblja od Tita do Valesa, od I. do IV. stoljeca. Tu su i natpisi Herenije Etruscile iz sredine III. stoljeca, žrtvenik bogu rijeke Save. Nadeni su i reljefi, a reljef s Nemezom upucuje na mogucnost da su održavane i gladijatorske igre, možda u amfiteatru izgradenom od drva. Kameni spomenici pronadeni su po seljackim dvorištima. Tragovi rimskog doba nadeni su i u Donjoj Lomnici (pet kilometara zapadno od Velike Gorice): ostaci rimske ceste i grob iz II. stoljeca. U Buševcu (10 kilometara jugoistocno od Velike Gorice) takoder su pronadeni ostaci rimske ceste. Informacije o lokalitetu u Muzeju Turopolja.

U Šcitarjevu, vrijedno je pogledati crkvu sv. Martina, koja se spominje od 1334. godine. Crkva je preuredena u prvoj polovici XVIII. stoljeca. To je jednobrodna gradevina, sa sakristijom pokraj zaobljena svetišta, zvonikom uz glavno procelje i bocnom kapelom, koja je stariji dio crkve. Oko crkve je zidana ograda iz 1772. godine. U njoj je djelomice sacuvana barokna oprema: Pieta iz 1732. godine, kipovi, pacifikal (iz 1698. godine), pokaznica (1765.), dva relikvijara, zvona iz 1630. i iz 1761. godine. Pil Tužnoga Krista potjece iz 1771. godine.

PLEMENITA OPCINA TUROPOLJSKA Velikogorocki kraj obiluje i vrijednom spomenicima iz kasnijih razdoblja. U samom središtu Velike Gorice nalazi se takozvani Turopoljski grad. To je jednokratna zgrada pravokutne osnove, s trijemom u prizemlju prema parku. Podignuta je oko 1765. godine. U njoj je nekoc bilo sjedište "Plemenite opcine Turopoljske". U dvorani na katu, ukrašenoj štukaturama i fresko-ukrasima, održavala su se "spravišca", odnosno skupštine. U toj je zgradi danas smješten Muzej Turopolja, koji je osnovan 1960. godine. Muzej raspolaže arheološkom, etnografskom i kulturno-povijesnom zbirkom. Župnu crkvu Navještenja Marijina, koja je gradena od 1686. do 1990. godine, u duhu klasicizma restaurirao je 1893. godine H. Bollé. Iz toga je doba i crkveni namještaj.

U Donjoj Lomnici plijeni pažnju drvena jednokatna kurija Modic-Bedekovica iz 1806. godine. Ona s gospodarskim zgradama i drvecem cini skladan ambijent. Kurija je lijepi primjer autohtone svjetovne ladanjske arhitekture, kakvu je gradilo niže plemstvo.

Devet kilometara zapadno od Velike Gorice nalazi se barokni dvorac Lukavec. Tlocrtno je zasnovan kao cetvorokutni kaštel, s unutrašnjim dvorištem, u kojem se nižu arkade i s cetiri prizmaticne kule na uglovima. Iznad ulaza s baroknim portalom i grbom, iz 1752. godine, uzdiže se visoki toranj. Pod njim je bila kapela sv. Lucije, zaštitnice Turopolja, u kojoj su se održavala "spravišca", skupštine turopoljskog plemstva. Dvorac je okružen opkopima i ima puškarnice. Prije dvorca, na istom je mjestu stajao grad podignut od drvene grade, koji se spominje od XV. stoljeca.

U Vukovini, cetiri kilometra jugoistocno od Velike Gorice, nalazi se kasnobarokno-klasicisticka župna crkva sv. Marije od Pohoda. To je crkva s jednim brodom, nad kojim je kupola s lanternom, ima zaobljenu apsidu svetišta i kraj njega sakristiju. Zvonik je prigraden. Namještaj u crkvi je iz vremena pregradnje, koja je obavljena oko 1805. godine, te iz doba baroka (pacifikal, kalež). U susjednom Starom Cicu treba pogledati drvenu župnu kuriju na kat iz 1831. godine. Jednobrodna drvena kurija zvana Alapic, s detaljima u stilu rokokoa, ima visoki krov na cetiri vode.

DRVENE LJEPOTICE Turopolje je nadaleko znano po svojoj drvenoj arhitekturi. Svjetovna i sakralna seljacka drvena gradevina ima ista svojstva, korišteni su isti elementi i materijali, a primjenjivan je rustikalan nacin obrade. Razlika je jedino u tome što su graditelji crkava (paliri) imali više mogucnosti da pokažu svoje umjetnicke sposobnosti prilikom ukrašavanja crkve.

Jedno od obilježja drvenih turopoljskih crkava, napose onih iz ranijih vremena, bila su predvorja, ponekad oslikana. Ukrašavali su se zidovi i tabulat, a ponekad i pjevališta. Gotovo uvijek te su crkve imale tornjic iznad predvorja. Pod je crkava bio uglavnom od opeke, a ponegdje i od hrastovine. Inventar je, gotovo u pravilu, bio barokni, pokadšto rustificiran.

Drvena kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki najatraktivniji je i najreprezentativniji primjer drvene sakralne arhitekture u nas. Podignuta je 1642. godine, a pregradivana je u nekoliko navrata. Njezin današnji izgled potjece iz otprilike 1867. godine, kada dobiva zvonik pred glavnim proceljem, koji je temeljito restauriran od 1972. do 1977. godine. To je jednobrodna kapela s trostrano završenim svetištem, pokraj kojega je sakristija. Kapela je bogato ukrašena. Tabulat s kasetama oslikan je biljnim motivima, dok je drvena oplata stijena u unutrašnjosti oslikana uresima, buketima cvijeca u vazama i likovima svetaca, medu kojima je ikonografski najzanimljivija sveta Kümmernisse, s donatorom M. Basarovicem (1759. godina). Oslikavanje kapele, na kojem je radilo više majstora, trajalo je od 1710. do 1759. godine. Najstariji je sloj iz 1699. godine uništen. Krilni oltar sv. Barbare (1679. godina) oslikan je prizorima iz života svetice i Muke Kristove. Tu su i oltari Blažene Djevice Marije Snježne iz 1701. godine i Uzašca Gospodnjega iz 1759. godine. Zvono iz 1642. godine rad je C. Seissera iz Graza.

Drvena kapela sv. Apostola u Buševcu potjece iz 1768. godine. Unutrašnjost je oslikana figuralno i ornamentalno. Ima oltare, kaleže, misno ruho iz razdoblja od XVII. do XIX. stoljeca. U Plesu, na Pleškom polju, pokraj Zracne luke Zagreb, nalazi se kapelica Ranjenog Isusa, koju je 1758. godine podigla i opremila udovica plemica Ladislava Plepelica. Kapelu su obnavljali domaci majstori, a danas je posebna po dekoraciji procelja.

Kapela sv. Antuna Padovanskog u Gustelnici prvi se puta spominje 1678. godine, kasnije je dogradivana i popravljana, iznova gradena. Današnja je kapela podignuta 1888. godine, na mjestu na kojem su stajale prijašnje. Kapelu sv. Roka u Cvetkovic-brdu poceli su graditi 1867. godine, ali je posvecena tek 1888. godine.

TRADICIJA DRVENE GRADNJE Velicine drvenih crkava u Turopolju krecu se u rasponu od 4 X 2 metra, u Gustelnici, do otprilike 18 X 6 metara u Velikoj Mlaki. Iako se tradicija drvene gradnje u Turopolju zadržala dugo, do duboko u XX. stoljece, do danas se na tom podrucju uspjelo zadržati samo pet drvenih sakralnih objekata. To su kapele u Buševcu, Cvetkovic-brdu, Gustelnici, Plesu i Velikoj Mlaki. Pridoda li se tome i šest crkava i kapelica koje se nalaze u susjedstvu, na podrucju koje je donekle izvan turopoljskih granica, ostaje ih ukupno samo 11 sacuvanih.

NAJVIŠI DOMET GRADITELJSTVA Drvene crkve, crkvice i kapelice svakako predstavljaju posebnu, jedinstvenu vrijednost Turopolja, a njihovo postojanje može se pratiti vec od ranog srednjeg vijeka. Štoviše, u XVII. se stoljecu gotovo uobicajilo da se cak i one crkve koje su bile zidane, ukoliko bi bile razorene za napada Turaka, ponovno podižu od drvene grade.

Drvene crkve i kapele Turopolja predstavljaju najviši domet narodnog graditeljstva barokne arhitekture na podrucju sjeverne Hrvatske.

KRAVARSKO, POKUPSKO Kravarsko se kao župa spominje vrlo rano, vec 1334. godine, zajedno sa svojom srednjovjekovnom crkvom. Godine 1874. sagradena je nova crkva, posvecena Uzvišenju sv. Križa, a nalazi se na najvecoj uzvisini sela. Iduci pokupskom magistralom od Kravarskog stiže se u Gornji Hruševec, kojeg cini niz zaselaka razasutih po okolnim brdima. Tu je radio i taj kraj oživio u svojim djelima Slavko Kolar, poznati hrvatski književnik.

Pokupsko je centar srednjeg Pokuplja, a povijest mjesta seže u daleku prošlost. Župa Pokupsko prvi se puta spominje oko 1650. godine. U Pokupskom se nalazi župna crkva sv. Ladislava, podignuta u razdoblju od 1736. do 1739. godine. Široka lada natkrivena je pandantivnom kupolom, a vanjština je naglašeno uzgibana. U trenutku kada je podignuta, crkva je predstavljala novi tip sakralanog zdanja, po uzoru na cešku graditeljsku obitelj Dientzenhofer. U unutrašnjosti crkve je vrijedan barokni inventar. Crkva je u domovinskom ratu stradala od granatiranja.

U Gladovcu Pokupskom nalazi se jedna od najvecih drvenih kapela, kapela Svetog trojstva, koja je sagradena 1847. godine. U Cerju Pokupskom drvena je kapelica sv. Petra i Pavla, podignuta 1932. godine. U velikom selu Lijevi Štefanki stoji stara drvena kapela sv. Jurja s pocetka XVIII. stoljeca, biser drvenog graditeljstva. Ako se skrene s ceste koja vodi u Pisarovinu, stiže se do Lukinic Brda, u kojem se nalazi drvena kapela sv. Ivana Krstitelja iz 1909. godine.

Kultura, zabava, rekreacija U Velikoj se Gorici tijekom godine organizira nekoliko atraktivnih priredbi: veliki i mali fašnik, Medunarodna turopoljska utrka u organizaciji Plemenite opcine Turopoljske, Turopoljsko Jurjevo u travnju, Goricke veceri, Medunarodni susret folklornih društava u lipnju, Motorijada, Medunarodna revija mažoretkinja, Pivijada... Poklonici umjetnosti svakako trebaju zaviriti u galeriju Galženica koja djeluje u sklopu Puckog otvorenog ucilišta i Galeriju "Kordic", osnovanu 1986. godine, jednu od prvih privatnih galerija u Hrvatskoj, te u Muzej Turopolja.

Sportaši i rekreativni mogu uživati u kupanju, skijanju na vodi i ostalim aktivnostima na jezeru Cice, nedaleko od Velike Gorice. Lovcima i ribolovcima bit ce zanimljiva i šira okolica s Turopoljskim lugom.

Izvor informacija:

Turistička zajednica zagrebačke županije