Novosti
11/2005

Dočekali smo Armina Köhlija
Tour d'Armin
Od srca spontani pljesak, pokoji stisak ruke grupice od oko petnasestak biciklista (od orijentacista: Pero, Željka i ja) ispred hotela Central, bio je znak dobrodošlice Arminu Köhliju, koji je na biciklu iz Ženeve došao u Zagreb po izvanredno lošim meteorološkim uvjetima: hladnoći, snijegu i kiši. Prešao je put od preko 1000 km za 6 dana. Poduhvat bi bio izazov za bilo kojeg biciklista da ...

Tko je Armin Köhli ?

Armin Köhli, žurnalist, star 38 godina, invalid bez obje potkoljenice i aktivni je biciklist!
Sudjelovao u mnogim trkama za osobe s posebnim potrebama osvojivši pri tome više srebrenih i brončanih medalja, ali i na onim pravim, a specijalnost su mu duge pruge na kojima je osvojio i jednu zlatnu medalju. Prošle godine, sudjelovao je na trci Tour d' Afrique, od Kaira do Cape Town-a dugu 11 500 km za 100 dana osvojivši 3 (!) mjesto.

Cilj njegovog posjeta Zagrebu je kampanja kojom se zalaže protiv postavljanja minsko eksplozivnih naprava. Apelira na vlade zmalja da se maksimalno angažiraju na uklanjanju mina i minskih polja.
Zbog toga se u svojoj borbi odlučio na dugi put do Zagreba, jer je i Hrvatska zemlja, još uvijek ugrožena tim sredstvima, i gdje se održavala 6. Svjetska konferencija o zabrani mina. Znao je kakvo ga vrijeme očekuje, ali ga to nije pokolebalo, a u stvarnosti su vremenske (ne)prilike bile mnogo strašnije!

U planu je bilo da Armina već na granici u Bregani dočekaju biciklisti i doprate do Zagreba, ali nisu došli jer im je smetala kiša. Također ni ispred hotela Central nije došao nitko od zagrebačkih biciklističkih klubova, odnosno naših biciklističkih asova, a razlog je opet - kiša!

Ništa zato, oni pravi su ipak bili tu!
Armin je simpatičan momak, vrlo jake volje i vedrog duha, i vrijedilo ga je upoznati. Možemo mu zaželjeti mnogo uspjeha u njegovoj humanoj borbi protiv mina od kojih je i sam stradao.
Pet. 02.12.2005. (Radovan Čepelak)

Noćno prvenstvo Hrvatske
Poziv

3.12.2005. na karti "Dolje". Vrijeme prvog starta je 18:00 sati

Centar natjecanja je parkiralište kod spomenika na južnom kraju spomen područja "Dotrščina". Zadnji rok za prijave je utorak, 29.11.2005., do 18:00 sati.

Kategorije: M21, Ž21, M20
Čet. 17.11.2005. (kg) Venecija - kraljica gradskih orijentacijskih trka


Prošlo je nekoliko dana od povratka sa najveće gradske orijentacijske trke u svijetu. Čak 3200 natjecatelja okupilo se u prohladno nedjeljno jutro u blizini Markova trga u Veneciji. Broj Hrvata kretao se oko 80, a većina zagrebačkih natjecatelja došla je zajedničkim autobusom u organizaciji Planinarskog saveza Zagreba. Možemo reći da je ovo bio najmasoviji odlazak Hrvata na jedno međunarodno natjecanje u inozemstvo ove godine. Trčalo se u više od 40 kategorija, a Hrvati su imali predstavnike u skoro svim uzrasnim skupinama.

U muškoj eliti slavio je Rogenmoser Christian iz Švicarske sa vremenom 60.30 na 10410 metara dugoj stazi. Naš Vedran Bijelić zauzeo je 61. mjesto. Kod djevojaka u eliti je slavila deseterosrtuka svjetska prvakinja švicarka Simone Nigli sa vremenom 53.05 na 8100 metara dugoj stazi. Ivana Gobec zauzela je 22. mjesto.

U kategoriji M 21A Damir Gobec zauzeo je 26.mjesto, Dragan Antunović 66., a Adem Alajbegović 80. mjesto. Najbolji Hrvat u toj kategoriji bio je Edi Ocvirk na 18. mjestu. U M21B kategoriji Tomislav Varnica zauzeo je 14. mjesto, Zdenko Horjan 62. , a Tvrtko Pater 93. mjesto. U Ž21A Jasminka Cindrić zauzela je 57. mjesto, a u Ž 21B Olga Brana probila se na izvrsno 12.mjesto. Darinka Lovrec zauzela je 64. mjesto, a Petra Bulić 74. mjesto. Nenad Lovrec u kategoriji M 40 zauzeo je 16. mjesto. U svakoj kategoriji prosječno se nalazilo između 80 i 100 natjecatelja. Od ostalih rezultata Hrvata treba izdvojiti 10. mjesto Matije Razuma (Japetić) u kategoriji M12, 16. mjesto Maria Štambuka u kategoriji M14, 10. mjesto Marije Štambuk u kategoriji Ž12 i 8. mjesto Ive Štambuk u Ž14. Na kraju izdvajamo i najbolji plasman Hrvata 5.mjesto Tene Sakar u kategoriji Ž18.

Pomalo naporno putovanje tijekom cijele noći sigurno se isplatilo, a dogodine se nadamo i još većem broju Hrvata na ulicama Venecije. Cjelokupne rezultate pogledajte na stranicama natjecanja.
Čet. 17.11.2005.(dg)
1. Labinjonski đir od durode z bičikletima
Nedjelja, 6. 11. 2005.

U Labinu bio je Radovan Čepelak (a ostali koji nisu bili sram ih bilo!):

Iz Zagreba sam krenuo u 0.30 za Labin sa sklopljenim biciklom. Dolazak u Labin u 5 sati. Složio sam bicikl za 8 min. Odspavao sam do 7 sati.

Okupljanje (start i cilj) bili su na trgu u starom gradu. Nakon obavljenih formalnosti čekali smo polazak. Kiša je prestala, a bura koja je počela puhati sušila je mokre i skliske istarske ceste. Start je bio u 10 30 (sa zakašnjenjem od kojih 5 min). Do Raše slijedi obrušavanje. Ja sam vozio vrlo oprezno na mjestima gdje je cesta bila mokra. Kako je vrijeme odmicalo, to su se ceste osušile.

Do Targete cesta je bila ravna. Nakon toga uspon od 10 %. Dalje uzbrdica nije bila prevelika, ali smo imali buru praktički u prsa. Slijedi izvanredna vožnja po "glavnoj" cesti do Brovinja. Od Brovinja započinje 5 km uspona cca 265 m visinske razlike sve do Skitače. Prva polovica uspona je bila u redu, na drugoj smo imali smo buru u prsa. U selu Skitača 425 m, bila je okrepna stanica. Nudili su vodu, banane i krafne. Odavde su "cestovnjaci" produžili dolje na Ravne, (kažu vrlo oštri spust), a mi smo krenuli lijevo po vrlo lošem putu u pravcu sjevera, preko 445 m i 468 m u dužini svojih 4 km do zaselka Mikalini (503 m i najviša točka staze). Dalje malo asfalta pa makadamska cesta. Slijedi opet malo asfalta, do odvojka za selo Glušići, a dalje je opet bila staza, u početku s travom a zatim jedan vrlo grubi strmi spust od cca 60 m visinske razlike. Nakon cca 300 m izlaz na asfalt te kroz nekoliko križanja i sela Kranjci dolazak u Labin na cilj.

Ručak: kobasice s zeljem i vrlo dobri zapravo odlični ombolo i besplatno pivo! (u količinama po želji). A bilo je još i krofnica.

Nakon proglašenja svi su se vrlo brzo razišli. Ja sam shvatio da bi još mogao uhvatiti autobus, u 15 20 pa sam odjurio na autobusnu stanicu. Tu je već bio autobus. Nakon pregovora s vozačima, skinuo sam kotače, ubacio bicikl, kupio kartu te ušao u autobus. Vani je paduckala kiša.

Vrijeme je bilo oblačno u početku s jugom, zatim s burom (pogotovo za vrijeme trke) a kiše je (na sreću) bilo prije i poslije trke.

fotka: Ozren Kiza

Trku je vozilo, odnosno prošlo kroz cilj 146 vozača u dvije kategerije bicikala i to: 29 "cestovnjaka" = 20 %, i 117"montibajkaša" = 80 %. U mojoj kategoriji MTB M 50+ bio sam 4. (od četiri natjecatelja).

Nastupilo je desetak Zagrepčana a od naše "orijentacijske klape" Vedran Berković -Bero i ja. (Bero je zauzeo 4. mjesto u kategoriji MTB M 30 - 39)

Dužina staze iznosila je za obe kategorije cca 47 km,

MTB: ukupna visinska razlika 594 m +/- 20 m. Najniža točka bila je cca 1 m, a najviša 503m, Mjesto starta i cilja: Labin 310 m

Cestovnjaci: ukupna visinska razlika 790 m +/- 20 m. Najniža točka bila je cca 1 m, a najviša 425 m, Mjesto starta i cilja: Labin 310 m

Kategorije: MTB muški M -19, 20-29, 30-39, 40-49 i 50+

Žene isto kao i gore, ali u praksi je bila samo jedna kategorija "univerzalna"

Cestovnjaci muški M -19, 20-29, 30-39, 40-49 i 50+
žene isto kao i gore, ali u praksi je bila samo jedna kategorija "univerzalna".

Bilo je odlično!!! Odlična staza, odlična organizacija! Za svaku pohvalu. Pogotovo tim više što su se prije tri tjedna odlučili za organizaciju ove utrke!

Jedino je šteta da vrijeme nije bilo ljepše, ne zbog vožnje nego zbog ugođaja.

Rezultati
Sri. 09.11.2005. (Radovan Čepelak)