Kada smo pokojni Nikola Aleksic, Ismet Baljic i ja (Dolfi Rotovnik) sudjelovali na prvom IOF tecaju za orjentaciju u organizaciji DOF-a (danski orjentacijski savez) u svibnju 1962 godine, onda je bilo logicno staviti orjentaciju pod Planinarski Savez Hrvatske. Ja sam se nadao kroz sve te godine da ce orjentacija prerasti okvire PSH-a i postati samostalna organizacija (kao u svim ostalim clanicama IOF-a) Jer njoj nije mjesto u planinarskoj organizaciji, to sam ja uvijek govorio kada sam dolazio u posjet Zagrebu. Ta orjentacija kojom se bavio PSH 50-tih i 60-tih godina i na kojoj sam ja cesto sudjelovao nije imala nikakove veze sa danasnjom orjentacijom. To je bila neka vrsta "partizanskih marseva" (zbog njih je Savez profitirao i dobivao dotacije) sa tri clana u ekipi, kontrolne tocke bez vremena (kasnije kada se ustanovilo da nema pobjednika, onda se uvela jedna GSS brzinska kontrola i na toj kontroli se onda nalazila pobjednicka ekipa).Kartu (losa u 1:50.000) je obicno nosio onaj clan ekipe koji je znao orjentaciju, ostala dvojica su trcala pokraj njega kao "koferi". Bio je to odlican trening za planinarenje i alpinizam, cesto su takmicenja bila dvodnevna i sa nekoliko tisuca visinske razlike svaki dan. Cesto se trcalo/hodalo sa punom opremom i bivakiralo na putu. To bi djelomicno odgovaralo danasnjim Adventure takmicenjima (jasno sa dodatkom MTB-a, kajaka, i sl.)

Ja sam jos uvijek aktivan orjentacist (H65 momentalno) i sudjelujem na svim takmicenjima, zadnjih godina pokusavam odlaziti na WMOC, takmicenja sa starceke (iznad 35 g.) Moj sin Tomas (koji je 80-tih godina bio na nekoliko takmicenja u Zagrebu i zajedno smo jednom za Bozic u Maksimiru organizirali Kerempuhovo saljivo takmicenje) je potpuno napustio orjentaciju i posvetio se MTB-u. Ove godine je sa dva prijatelja pokrenuo mountain bike orjentaciju u Danskoj i ovoga vikenda smo odrzali drugo takmicenje u Danskoj. Sudjelovalo je 250 ljudi u 5 kategorija i u eliti (30km) je najbolji bio poznati danski orjentacist Chris Therkelsen pred svjetskim prvakom fincem Jussi Mäkilä.U zenskoj konkurenciji je pobijedila svjetska prvakinja Päivi Tommola, isto iz Finske, a svih 5 najboljih zena se bavi orjentacijom kao prvim sportom. Kod muskih su medju 5 najboljih bila 4 orjentacista i jedan "adventure" takmicar. Najboljih pet Danaca kod zena i muskaraca se plasiralo sa svjetsko prvenstvo u Australiji 2004 , jasno ako bude para(prvo prvenstvo je odrzano u Parizu ove godine). U Danskoj je taj novi dio orjentacije tek u razvoju, danski orjentacijski savez jos nije to stavio pod svoje "krilo", u Skandinaviji samo Finci voze MTB orjentaciju, dok u Evropi je to vrlo popularno i skoro svi orjentacijski savezi su to stavili u svoj program.

Vozi se po specijalnim orjentacijskim kartama u 1:20.000 sa SI kontrolama i jasno kontrole moraju biti na stazama. Og tih 250 takmicara je bilo oko 60 % orjentacista, ostalo MTB ljudi i nesto "turista" koji su dosli iz znatizelje. Moj sin odrzava sluzbenu stranicu www.mtb-o.dk nazalost samo na danskom. U nedjelju je isto odrzano prvenstvo u NSW u Australiji i tamo su neki vozili sa Garmin chipovima, pa se na njihovoj karti moze pratiti pobjednika od tocke do tocke.

www.infoasis.com.au/singletrek/singletrek.html.

Ovoga rujna sam sudjelovao na prvenstvu Amerike, koje je odrzano u Lake Tahoe u Californiji, karte je obradio i digitalizirao za OCAD Zoran Krivokapic u srpnju-kolovozu 2002 !.

Lijep pozdrav Dolfi