| | ||
Orijentacijski
klub VIHOR |
Svjetsko vojno prvenstvo Direktno iz Portugala sa mjesta događaja za vas izvještava Karlo Gobec uređuje: Damir Gobec 13.10.2001. - ZADNJI DAN Proglašenje je prošlo, od nakon polovice je počela padati kišica- kao što inače ovdje svako malo pada kiša. Jedino su natjecanja uvijek održana po ugodnom vremenu bez kiše. Sljedeće na rasporedu je službena večera, a koje ovdje traju barem do pola noči. U zadnjih tjedan dana imao sam u gradu slobodno 28 minuta, i to je sve. Za vrijeme slobodnog (kulturnog) dana, jučer, smo razgledali Beju i Monseraz, grad-utvrdu na vrhu brda, slično kao Motovun u Hrvatskoj. Unutar dvorskih zidina je organiziran sredovjekovni turnir koji je bio vrlo zanimljiv i zabavan. Iduće godine se Svjetsko vojno prvenstvo održava u Allentsteigu u Austriji, a Nedu i mene kao kontrolore čeka veći posao, kao i nekoliko posjeta Austrijskim šumama. Šuma u okolici Allentseiga je slična šumama u Novom Boru samo nešto brža za trčanje i sa više većih kamenih gromada. Posebne znamenitosti su tzv. "Pilzsteine" koji na dolnjem kamenu imaju kameni poklopac u obliku klobuka gljive. Također ima i "Wakelstein-a", kamenja od nekoliko tona koje stoje tako labilno da ih možete zaljuljati. Samo zemljište nije strmo kako bi se za Austriju očekivalo, već blago valovito. 11.10.2001. - FINALE Izvještaj s "lica mjesta" nije još stigao zbog velikog nevremena koje se pojavilo tijekom poslijepodneva u Portugalu. Naš dopisnik imao je poplavu u svojoj sobi, ali se svejedno nadamo da će tijekom dana ili večeri stići najnovije vijesti. (dg) 10.10.2001.
- KVALIFIKACIJE Danas je start bio na nogometnom igralištu pokriveno pijeskom ! Prvi dio terena su bila poluotvorene "šume" (ha, ha). Između stabala je zemljišta bilo preorano tako da je bilo vrlo naporno trčati. Teren je inače bio jednostavniji nego jučer na treningu i vrlo, vrlo brz. Stalni brežuljci i vegetacija, kao na livadama oko Svetvinčenta, trošili su snagu. Jučerašnje otvaranje je trajalo 2 1/2 sata. Sva sreća da su natjecatelji pola toga vremena proveli na tribinama gledajući program. A bilo je zanimljivosti, od preleta aviona u formaciji u brišućem letu, do folklornog ansambla i prikaza dresure vojnih pasa ("war dogs"). Nakon toga je za VIP-ovce, Nedu i mene, slijedio prijem u renoviranom samostanu iz 16 st. Večera je trajala puna 3 sata i vratili smo se u 23.30 u base area 11, gdje smo smješteni. Neda je drugo jutro bila malo umorna... Najbolji rezultat od naših je ostvario Miljac za kojeg smo nakon izvrsne druge izmjene karte očekivali plasman u A-finale po vremenu, ali izgleda da mu je ponestalo snage i nedostajalo mu je 4-5 min. Ovako će po ključu u A-finale, jer svaka država ima pravo na jednog natjecatelja u finalu. Iznenađuje drugo vrijeme Branka Crljenice koji ja na svom prvom SVP postigao solidan rezultat. Knezić je na drugom prolazu imao rezultat za oko 75 min. ali izgleda da ga je teška bolest zimus ostavila bez dovoljno izdržljivosti za ovako brzo trku. Ostali su bili solidni, između 89 i 102 min na 12,7 km je dobar rezultat. Neda je prošla stazu bez većih grešaka i dobila je čak dvije Šveđanke. Međutim činjenica je da trenira tek zadnjih dva mjeseca. Sutra će biti zanimljivo kada je teren mnogo teži nego danas. Za dvije godine će se natjecanje u orijentacijskom trčanju na III Svjetskim vojnim igrama u Španjolskoj održati na mnogo boljim terenima nego'97. Jedino što nas u kolovozu očekuje temperatura od 40 C u hladu ! Ovdje je u promet uključeno 16 autobusa. Beja se izgovara na Portugalskom Beža (ž kao Željko). Neda sutra ima prezentaciju kao tajnik tehničke komisije. Uz PPT prezentaciju je na CD uključila sve pravilnike CISM-e i IOF u PDF formatu, O-event (demo - verzija) i program za vježbanje poznavanja opisa KT koji je napravio Nazar Kotylo. Sve zajedno će na CD-ima biti podijeljeno učesnicima. Možda će i kod nas jednog dana biti tako... Pisma podrške mogu se slati na moj mail. Ja ću ih proslijediti dalje. Pozdrav Karlo Buđenje je bilo u 7 i vani je upravo svitalo. Sa našeg prozora imamo pogled na nepreglednu travnatu ravnicu sa raštrkanim drvećem. Na doručku gužva. Red počinje izvan zgrade, pa po stepenicama do prvog kata. Doručak počinje u 7.30 a polazak autobusa je u 8.30. Ipak stižemo na vrijeme da se ukrcamo u nekih desetak autobusa.Vožnja do 50 km udaljenog terena traje sat vremena. Naselja koja prolaze mimo nas sastoje se uglavnom od bijelih prizemnica. Na poljima mnogo ovaca i koza tako da je trava niska. "Sume" su vrlo rijetke i ustvari je sve poluotvoreno. Osim eukaliptusa poznatih još od VSP 97 u Španjolskoj nailazimo i na drveće pluta i velikih plantaža maslina. Start i cilj su na vrhu brežuljka pored neke ruševine. Kartu dobivamo na startu. Čekalo se da se okupe većina natjecatelja tako da start liči na masovni start natjecanja. Pogled na kartu, teren je isti kao na karti koju su nam pokazali. Sve poluotvoreno, malo žutog, malo kamenja, malo zelenih površina, a puteva samo da uokvire sliku. Trčim prema prvoj i pokušam nešto prepoznati. Nakon 600 m nailazim na kontrolu trčeći u grupi. Teško je prepoznati oblike zemljišta, prema drugoj azimutom. Očekujem kontrolu iza gustiša i naravno tu je nema problema jer oko mene trče 30 - 40 natjecatelja. Za treću KT si određujem KT koja nije spojena. Samo se nas trojica izdvajamo do te kontrole, idem malo vise po padini i KT se vidi već izdaleka. Dolaze Tkalec i Košćak. Odlučujemo ispitati dali se isplati po putu dosta okolo (idem ja), ili po padini preko desetak jaraka, gustiša i grupa kamenja. (idu oni). Trci do puta, pa uzbrdo. Put je dobar pijesak nije premekan, dolazim do račvanja, još 300 m do gustiša sa obje strane puta pa okomito na put niz padinu. Pratim greben, sve izgleda difuzno, gdje je moj greben ? Kakva je ovo uvala. Gustiši priječe pogled. Trčim nizbrdo pa sto bude. Vidim kako niže protrčavanju. Da li idu na KT ili su je već prošli ? Ali još mi se čini da sam previsoko. Vidim niže dres od Tkaleca, prolazi okomito prema meni. Čini mi se da prepoznajem reljef i da treba ići još niže. Vidim kako neke žene trče prema dolje, idu li na istu KT ili na onu nizu ?? Ipak evo KT. Prođe malo vremena i evo Tkaleca, Košćaka a i Perka. Dalje idem sam. Nekoliko puta preko bodljikave žice i potoka koji imaju jarak širine 1 m, a dubine 2 m . Peko grebena na drugi brežuljak, s druge strane u podnožju grupe kamenja. Pri dolasku na KT vidim u daljini malog, malog Perka kako trči već prema idućoj. Slijedi dionica duzine 1,5 km. Imali koja varijanta ? Nema "sempre drito". Stiže me Norvežanin, mislim da je Havard Tveite, pa još jedan. Pogledam nazad i vidim još tri Finca i Brazilca u grupi. U grupi je jednostavnije trčati. Njima je tempo lagani, vidim da trčkaraju, meni puls 180. Trčimo u grupi i uspijevam solidno čitati kartu i izabrati dobar put, a da ostanem u grupi. Stižemo nekoliko Nijemaca. Oni ostaju. Pratim Peterija, finskog trenera. Pred ciljem stižem Perka i Duha. Duh se neda, kada me uočio ubacio je u četvrtu. Ej, pa ipak je to samo trening ! - Ne da se prevariti.Neda je već na cilju, nedostaje jedino Crljenica, ali i on ubrzo dolazi.U međuvremenu se naoblačilo i počela je lagana kišica- ništa strašnog.
Nakon sto smo se vratili u bazu, trčim odmah do kompjutera zauzeti mjesto.Prošao
prvi trening. Slijedi ručak, tehnički sastanak, svečano otvaranje pa primanje
kod gradonačelnika. Stanje u reprezentaciji je izvrsno- nikad zabavnije. Pozdrav |
www.vihor.hr
Orijentacijski klub Vihor 10 000 Zagreb
Basaričekova 8
Pišite na: vihor@vihor.hr damir.gobec@zg.tel.hr
Pokude, pohvale, sugestije i upite tehničke prirode šaljite na karlo.gobec@zg.hinet.hr
© Karlo Gobec - All Rights Reserved